put u toskanu, treći deo.

imamo zakazano sa sienom u pola 11 i ne smemo da kasnimo. karte nas čekaju. čeka nas crno bela katedrala, čeka nas caravaggio…

penjući se ka zidinama starog grada, susrećemo se sa gužvom, i najvećim problemom pijačnog dana: nedostatkom parking mesta. (dok pisem ovo, u glavi mi je nanni moretti na vespi u filmu caro diario). svi su na motorima: mladi, stari, poštari, poslovni ljudi, saobraćajci… jedan deka prelazi ulicu, nosi kesu. vraća se sa pijace, prilazi jednoj vespi, i brm brm. ima oko 70 godina. kružimo dva puta oko piazza lizza i stadiona artemio franchi’, jedno parkiranje na mestu rezervisanom za stanare, pa ponovo kružimo i shvatamo da kasnimo, te da će ovo parkiranje biti veliki problem. delimo u se u dve grupe: oni koji ce pronaci parking i oni koji ce trčati po karte. i tako trčimo nas dve krakate, dragana vice: joj nina pogledaj kako je sve lepo. u tom trenutku, trećeg dana italije, ja ne mogu više da podnesem tu lepotu. i trčim, ne želim ništa da vidim, dok ne uzmem karte, sednem i predahnem. ali ne možete a da ne gledate, i u modu ptice trkačice sviđa mi se šta vidim.

trčimo, po ćoškovima pratimo znake koji nas upućuju na duomo. znam šta da očekujem, pripremala sam se za put, proučavala sienu, ali da duomu priđem sa te strane to nisam očekivala. pogled oduzima dah: mračna ulica nas dovodi do pazza s. giovanni, trg je mali, ispred nas izdiže se gorostas – batisterij. uzak prolaz između baptisterija i zgrade (palazzo del magnifico) popunjavaju stepenice koje vode do luka tj. kapije nove katedrale, u piazza duomo.

“here i have set a while every morning for a week, like a philosophic convalescent, watching the florid facade of the cathedral glitter against the deep blue sky. it has been lavishly restored of late years and the fresh white marble of the densely clustered pinnacles and statues and beasts and flowers in the sunshine like a mosaic of jewels.
there is more of this goldsmith’s work in stone than i can remember or describe; it is piled over three great doors with immense margins of exquisite decorative sculpture – still in the ancient cream – coloured marble – and beneath three sharp pediments embossed with images relieved against red marble and tipped with golden mosaics. it is in the highest degree fantastic and luxuriant – it is on the whole very lovely. as a triumph of many-hued it prepares you for the interior, where the same parti-coloured splendour is endlessly at play – a confident complication of harmonies and contrasts and of the minor structural refinements and braveries. the internal surface is manly wrought in alternate course of black and white marble; but as the latter has been dimmed by the centuries to a fine mild brown the place is all a concert of relived and dispersed glooms.” henry james, italian hours.

IMG_3919siena card totalno vredi svakog evra. sa njom vidite sve. i katedralu, i muzej, pa iz muzeja na vidikovac tj. “facciatone”, baptisterij i na kraju kriptorijum. specijalna poslastica posete kritptorijuma, koji se nalazi ispod katedrale, je karavađov sveti jovan krstitelj. svi se kreću u tišini, sa zidova se naziru freske, scene starog i novog zaveta. u poslednjoj prostoriji, čeka karavađo. mala prostorija, a tako veliko delo. stajala sam ispred slike i nisam mogla da se pomerim. nekada sam učila o ovoj slici, pokušavam da se prisetim svega: tehnike, simbolike, istorije, cele renesanse. ne treba pokušavati, samo treba gledati. očaravajuće je toliko da ne mogu pogled da odvojim, stojim opčinjena. ehej ljudi, karavađo, govorim u sebi. u ćosku stoji stariji gospodin ima blokčić u ruci. skicira nas, posmatrače.

napolju, vreme se menja. počinje kiša, ali sunce je i dalje tu. kišobrani u kolima, kiflice takođe. tri sata je i stomaci zavijaju. na piazza del campo, u senci palazzo pubblico a i oblaka koji su se navukli, pronalazimo restoran. naručujem bilo šta što u nazivu sadrži pekorino, moju novu ljubav. i maremmani burro e salvia con scaglie di pecorino gran riserva. eksplozija čula. zamalo savršen obrok, samo da je vino bilo bolje. dezert, panforte (jedan od čokolade, drugi od smokve) kupujem u jednoj od prodavnica, za kasnije. polako  šetamo ulicom banchi di sopra ka kolima, moramo da krenemo. baš tada odlučujem da želim i ja da kupim taj određeni vodič za sienu, koji je baš baš super, i dugačkim koracima žurim već poznatom ulicom do duoma, još jednom bacam pogled na sve te zgrade, poprečne male ulice, ogomno čudovište – katedralu i sve što joj pripada, ali vrata su zatvorena.

pola sata vožnje i u monteriggioniju smo. da nije bilo turista iz nemačke, nas četvoro bili bi jedini turisti ovog malog srednjevekovnog grada, koji ima jedan glavni trg i jednu glavnu ulicu, nekoliko malih uličica, ako se tako mogu nazvati i još jedan trgić parkić.

IMG_4020uz vino i masline, na terasi našeg apartmana, mi žene umotane u ćebe i jedan čelični momak, planirali smo sutrašnji dan. najavljeni kišni dan neće nam smetati jer nas sutra očekuju tornjevi san gimignana, certaldo i šoping vina u castellina in chianti.

playlista/asocijacije/reči
15.05 dok se spremam za sienu: tonino carotone – un mondo difficile

fotografije siene ovde.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: