*****
U 16.10 nisam tražio ženu. Pitao sam se: da li možda tražim ženu, ali sam shvatio da je ne tražim. Nisam našao ženu, ali sam našao nešto drugo: potrebu u sebi, da poverujem. I našao sam svoju priču i našao sam da je veoma ljudska. Mogu i da je kažem, da je kažem kao bilo čiju, svejedno je. Ne stidim se sopstvene, i ne stidim se tuđih priča. Priča je ljudska, samo ako možeš da je kažeš. One druge, neljudske, one su uvek u nekim tajnama. A i nema potrebe za izuzetnim pričama. Svaka iskrena priča je izuzetna. Nema ničeg izuzetnog od iskrenosti, od istine. Ali onda, iznenađujuća je protreba da se priča završi. Odakle to? Koji je najbolji način?
19.50 Ako hoćeš da znaš, moraš da čuješ. Ako hoćeš da čuješ, moraš da pitaš. Ako hoćeš da pitaš, moraš biti pažljiv i da slušaš. Reci mi to. Reci mi polako. Slušam.
Zimski dnevnik, Srđan Valjarević.
Ima ona njegova: “Kada sam bio srećan i da li sam sad, i zašto?
Kad sam je sreo,
da,
zato što sam je sreo.”
da to je iz iste knjige, samo sto to nije njegova misao nego Abuova.
btw. izgleda da mu izlazi novi roman pred sajam. jej!
da da zato sam se toga i setila, ustvari ja sam zakucala na tim redovima, iako sam mislila da mi se to neće desiti u životu =) a vidiš pojma nisam imala da nije njegovo hahaha
radujemo se novim knjigama
sta to znaci zakucala? nisi procitala knjigu do kraja?
ima prelepih recenica/emocija u knjizi. njegovih i njegovih gostiju
ma to mi je ostalo onako kao mnogo baš super posebno – tako kratko sročeno, a tako fenomenalno profound…